Krempita (sa želatinom)

Krempita

Krempita – svima dobro poznata i svi je volimo. Postoji milion i jedan recept za krempitu – neki je prave na starinski način od jaja, neki sa pudingom od vanile, neki preko žutog krema stave još i sloj slatke pavlake, itd, itd. Za mene dobra krempita mora imati sledeće odlike: kao prvo, da bude od jaja kako su je naše mame i bake pravile…nipošto od pudinga jer ja to ne priznajem za krempitu. 🙂 Drugo, da krema bude lagana, prozračna i penasta, nipošto gusta od previše brašna. A opet, da bude i dovoljno stabilna i čvrsta, čisto iz estetskih razloga jer je lepše videti lepo isečenu krempitu nego onu mekanu, gde krem beži sa svih strana, koliko god ukusna bila. 🙂 Ova moja krempita ispunila je sva moja očekivanja, stoga delim recept s vama u nadi da će se dopasti još nekome od vas. 😉

Krempita

Verovali ili ne, ovo je moja prva krempita i moram da priznam da sam prilično imala tremu kako će mi ispasti. No uz mamine instrukcije, znala sam da ću se već snaći nekako. 🙂 Iskombinovala sam njen način pripreme sa nekim mojim idejama i eto savršene krempite! Baš onakve kakvu sam vam opisala u uvodu. 🙂

Nisam ja tu uvela ništa revolucionarno u odnosu na mamin recept, samo sam napravila jednu malu izmenu: u kremu sam dodala pola kesice želatina, zbog one stabilnosti koju sam vam pominjala. Istina je da nisam preveliki ljubitelj želatina i da ga koristim samo gde baš moram, ali verujte mi da se ovde bukvalno i ne oseti i da nije ni na koji način promenio strukturu krema. Samo je doprineo lepšem izgledu, što je i bio cilj. Krema se nije previše želatinirala (što užasno ne volim), nego je ostala fina penasta i lagana, baš kakva treba da bude.

Krempita

Još jedna specifičnost ove krempite u odnosu na većinu recepata je to što u krem ide puter koji se odmah ubaci u mleko da se otopi, pre kuvanja žumanaca. Tako je mama oduvek pravila krempitu. A ako se pitate čemu to, puter daje još lepši ukus i kremastiju teksturu, stoga ga nikako ne bi trebali zaobići. 🙂

Neki kažu da je krempita najbolja nakon što se ohladi u frižideru jer fino osvežava, ali za mene nema ništa bolje od tek napravljene krempite dok je onako mlaka. 🙂 Iz frižidera mi nekako nije to to jer ipak pokupi vlagu i kore omekšaju, a ja najviše volim dok onako fino hrskaju, tek ispečene. 🙂 Žao mi je što nisam uspela slikati prvi dan, tako da su ove slike napravljene nakon što je krempita prenoćila u frižideru, ali nadam se da vam i ovako izgleda dovoljno primamljivo, iako je još privlačnije izgledala prvi dan. A sad, pravac na recept! 😉

Krempita

Krempita (sa želatinom)


Sastojci

  • 500 g gotovog lisnatog testa za krempitu

Za krem:

  • 8 jaja
  • 150 g šećera
  • 3 vanilin šećera
  • 100 g brašna
  • 40 gustina
  • 1,2 l mleka
  • 100 g putera
  • 1/2 kesice (5 g) želatina

Priprema

Odmrznite gotovo lisnato testo, pobrašnite radnu površinu pa oklagijom razvijte prvo jednu koru pa drugu, na veličinu pleha. Moj je 35×20 cm, a vi možete razviti još tanje pa koristiti najveći pleh od rerne. Imajte samo na umu da će u tom slučaju krempita biti niža kada se krem rasporedi po većoj površini.

Razvijenu koru namotajte na oklagiju i prebacite u pleh. Koru izbockajte viljuškom svugde ravnomerno. Stavite peći u prethodno zagrejanu rernu na 220 stepeni 10-15 minuta, u zavisnosti od toga koliko želite da porumeni. Ja lično preferiram više pečeno jer je tada hrskavije. Pečene kore odložite do korišćenja.

Krem

Za krem odvojite belanca od žumanaca. U posudu sa žumancima ubacite polovinu šećera (75 g) i vanilin šećer pa žicom penasto izmešajte. Nema potrebe za mikserom iz praktičnih razloga, da bi vam mutilice ostale čiste, kasnije za mućenje belanaca.

Potom u žumanca ubacite i brašno i gustin, kao i 2 dcl mleka od ukupne količine i sve dobro izmešajte žicom tako da ne bude grudvica. Preostalu količinu mleka (1 l) sipajte u odgovarajući veći lonac, ubacite unutra i puter pa stavite na šporet i zagrevajte na srednjoj vatri. Nije slobodno na jakoj vatri da mleko ne bi zagorelo.

Kada se mleko zagrejalo i puter skroz otopio, skinite lonac sa ringle pa umešajte u tankom mlazu umućena žumanca, neprestano mešajući žicom. Dakle, nije potrebno da mleko proključa jer se tada mogu stvoriti grudvice u kremi ako mešavinu hladnog mleka i žumanaca naglo ulijete u proključalo mleko. Zato je dovoljno samo u toplo mleko, pa vratite lonac na ringlu i nastavite kuvati uz stalno mešanje. Krema će polako početi da se zgušnjava.

Kuvajte dok god se krema ne zgusne i ne proključa, nekih 10-15 minuta. Kada baci par ključeva, možete skinuti sa vatre.

Sada odmah pređite na mućenje belanaca. Dakle, dodajte im prstohvat soli, počnite mutiti mikserom, pa u 2-3 navrata dodajte drugu polovinu šećera i umutite čvrst sneg.

Čim ste to završili, u još toplu kremu od žumanaca dodajte sneg od belanaca i sve lepo sjedinite varjačom, jako laganim pokretima, prevrćući, tako da se sneg ne izlomi.

Na samom kraju vam još preostaje da pripremite želatin. Izmešajte ga sa dve kašike hladne vode i ostavite 5 minuta da nabubri, pa stavite šerpicu na šporet i zagrejte na najmanjoj vatri da se želatin skroz otopi. U ovu šerpicu stavite dve-tri kašike kreme, izmešajte, pa to ubacite u lonac sa kremom i sve još jednom polako izmešajte da se sjedini. Pričekajte 10-15 minuta pre nego što počnete sa filovanjem.

Najbolje je da uzmete dublji pleh u kom ste pekli prvu koru pa u njemu da filujete za svaki slučaj da vam krema “ne pobegne” pošto će u ovoj fazi još uvek biti malo mekša. Mada, moja se posle 15 minuta sasvim dovoljno stegla da bude stabilna i za filovanje bez dubokog pleha. Dakle, rasporedite kremu preko donje kore i poravnajte špatulom.

Gornju koru iseckajte pažljivo na kvadrate željene veličine, pa ih samo poslažite preko kreme. Ovo će vam znatno olakšati sečenje krempite jer ćete dobiti mnogo lepše i urednije kocke.

Krempitu ohladite u frižideru da se krema lepo stegne, ili navalite na još mlaku krempitu kao što sam ja. 😉

Prijatno!